Efekat kinezioloških traka na hemiplegični bol u ramenu kod subakutnog moždanog udara

    Efekat kinezioloških traka na hemiplegični bol u ramenu kod subakutnog moždanog udara

    Hemiplegični bol u ramenu (HBR) je jedna od najčešćih komplikacija nakon moždanog udara i  javlja se kod 15-72% pacijenata sa moždanim udarom. HBR sprečava funkcionalni motorni oporavak pogođenih udova i negativno utiče na kvalitet života i svakodnevne aktivnosti. Kineziološke trake (KT)  često se koriste kod pacijenata sa mišićno-skeletnim bolom ili sportskim povredama i mogu povećati pokretljivost zglobova, snagu mišića, olakšati propriocepciju, smanjiti edem i poboljšati cirkulaciju. KT mogu da ublaže HBR i poboljšaju funkciju gornjih ekstremiteta nakon akutnog moždanog udara.

    Sprovedena je studija kako bi se ispitao uticaj KT na HBR, na ishod funkcija gornjih ekstremiteta i prevenciju povrede mekih tkiva ramena tokom rehabilitacije pacijenata sa subakutnim moždanim udarom i hemiplegičnim ramenom.

    Četrdeset četvoro pacijenata nasumično je raspodeljeno u kontrolnu (lažne KT) ili eksperimentalnu (terapijske KT) grupu. Tokom 3 nedelje, 5 dana nedeljno, uz konvencionalno rehabilitaciono bolničko lečenje (sat vremena fizikalne terapije i sat vremena okupacione terapije), eksperimentalna grupa je dobijala terapijske KT, a kotrolna lažne KT. Pre i posle terapije merena je subluksacija ramena, spasticitet, hemiplegični bol u ramenu, Fugl Mayer procena gornjih ekstremiteta, modifikovani Barthel Indeks (BI), kvalitet života nakon moždanog udara meren upitnikom Stroke-Specific Quality of Life (SSQOL) i rađen je ultrazvuk ramena.

    Pre i posle terapije, nije bilo značajnih razlika u subluksaciji ramena, spasticitetu i ultrazvuku ramena između dve grupe, ali je došlo do značajnog porasta bezbolne fleksije ramena posle terapije u eksperimentalnoj grupi. Nakon intervencija, povećao se broj pacijenata sa HBR (sa 70% na 87%) u kontrolnoj grupi, dok u eksperimentalnoj grupi nije bilo promene. Značajna poboljšanja (p <0,05) nakon terapije primećena su za Fugl Mayer procenu gornjih ekstremiteta, modifikovani BI i SSQOL u obe grupe.

    Terapijske KT mogu ograničiti razvoj HBR i poboljšati fleksiju ramena kod pacijenata sa subakutnim moždanim udarom tokom bolničke rehabilitacije, dok je lečenje terapijskim i lažnim KT rezultiralo sličnim poboljšanjem funkcija gornjih ekstremiteta, dnevnih aktivnosti i kvalitetom života bez daljih povreda mekih tkiva ramena.

    Izvor: PubMed