Tonzilektomija kod dece: da li i kada?

    Tonzilektomija kod dece: da li i kada?

    Medicinski pristup lečenju infekcije krajnika se razvija tokom poslednjih nekoliko decenija.

    Pre trideset godina, 9 od 10 tonzilektomija kod dece su izvedena zbog sprečavanja čestih infekcija grla. Danas, prema Američkoj akademiji otorinolaringologije-hirurgije glave i vrata, postupak se vrši u 20% slučajeva zbog infekcije i 80% slučajeva zbog problema sa spavanjem.

    Tonzilektomija je treća najčešća operacija kod dece u SAD, sa 530.000 takvih postupaka  svake godine, prema Američkoj akademiji.

    Smernice kažu da je operacija krajnika u lečenju infekcija grla opravdana ako je dete imalo 7 ili više upalu grla tokom prethodne godine; pet ili više upala grla dve godine zaredom, ili tri ili više upala grla tri godine zaredom.

    Istraživači su odlučili da razmotre da li su vodiči za infekciju grla previše strogi, jer isključuju pacijente koji potencijalno mogu imati korist, ali ne ispunjavaju visoku granicu ponovljenih infekcija.

    Tako kroz dva nova naučna pregleda koja su objavljena 17. januara 2017. na internet izdanju časopisa Pediatrics, oni razmatraju opravdanost tonzilektomija van okvira zvaničnih vodiča. Naime, ova dva izveštaja ukazuju na to da zbog strogih smernica za tonzilektomiju, neka deca ostaju bez hirurške intervencije, iako bi imala koristi od operacije uklanjanja tonzila.

    Ko-autor izveštaja dr Sivakumar Chinnadurai navodi zvaničnu smernicu po kojoj da bi se kvalifikovalo za operaciju, dete mora da ima mnogo ponovoljenih infekcija grla u kratkom vremenskom periodu ili težak poremećaj spavanja.

    Dr Chinnadurai, pedijatrijski otorinolaringolog iz Medicinskog centra Vanderbilt Univerziteta u Nešvilu (SAD), je  izjavio da evaluacija trenutno raspoloživih medicinskih dokaza ukazuje na to da, ako bi smernice bile blaže, većem broju dece bi se kratkoročno značajno poboljšao kvalitet svakodnevnog života,.

    Naime dr Chinnadurai i njegove kolege su ustanovili da se kod dece nakon tonzilektomije, učestalost zapaljenja grla skoro prepolovila, čak i kod dece čije prethodno stanje nije bilo u skladu sa smernicama,. Deca su takođe imala manje školskih izostanaka i imali su manje šanse da im zatreba medicinska nega.

    Međutim, dr Chinnadurai  naglašava da je ova korist izražena samo u prvih nekoliko godina posle operacije. Nakon treće godine od operacije, nije bilo jasne koristi u pogledu broja infekcija grla. Uz napomenu da je bilo ograničenja u  istraživanju dugoročnih rezultata.

    „Odluku o tome da li ta deca treba da imaju tonzilektomiju zbog te privremene koristi potrebno je staviti u kontekst šta je toj deci potrebno ili od čega oni pate“, rekao je dr Chinnadurai. Kako on tvrdi , deca koja duže izostaju iz škole ili često odlaze kod doktora zbog zapaljenja grla, mogu imati koristi od operacije.

    Ipak, autori pregleda upozoravaju da su protiv automatskog izbora operacije za svaki bol u grlu, jer iako je operacija krajnika niskog rizika, nije bez rizika, a ovi rizici moraju biti odmereni u odnosu na korist za svako pojedinačno dete. Oko 3% dece koja prolaze proceduru imaju krvarenje tokom prve dve nedelje oporavka, rekla je dr Hackett.

    Postoji još jasnija korist za decu čiji san je poremećen zbog upale krajnika, rekao je Chinnadurai.

    Istraživači podsećaju da otečeni krajnici mogu blokirati disajne puteve tokom spavanja, uzrokujući otežano disanje koje se kreće od jednostavnog hrkanja do opstruktivne slip-apnee.

    S obzirom da ne postoje stroge smernice u pogledu upotrebe tonzilektomije za lečenje poremećaja spavanja, pa su lekari pregledali dokaze da vide da li je operacija bolje rešenje od tzv. aktivnog praćenja stanja.

    „Kod deteta sa dijagnozom slip-apnee, nakon operacije možemo videti poboljšanje kvaliteta života vezano za san“, rekao je istraživač. Deca imaju bolji san, i pokazuju poboljšanje svakodnevnog ponašanja i imaju bolju koncentraciju u školi.

    Rezultati studije su pokazali „da može biti novih dokaza koji podržavaju proširivanje (ublažavanje) kriterijuma i omogućavanje intervencije većem broju pacijenata“, kaže dr Alisa Hackett, jedna od otorinolaringologa sa Icahn medicinskog fakulteta pri  Mount Sinai u Njujorku.

    „Kod pravog deteta sa pravim indikacijama, ovo je zaista adekvatan zahvat koji može promeniti kvalitet života za dete i porodicu“, rekla je dr Hackett, koja nije bila uključena u novo istraživanje.

    „Ako morate izvaditi slepo crevo, potrebno je izvaditi slepo crevo“, rekla je dr Hackett. „Ali, za tonzile i adenoide, postoji veliki benefit u kvalitetu života,  koji se evidentno može pripisati operaciji, ali nijedno dete nije umrlo zbog toga što nije operisano.

    Dr Hackett kaže da: „Govorimo o detetu koje ima značajne probleme sa snom. Mi ne želimo da roditelji kažu moje dete hrče, treba da mu izvadimo krajnike. To uošte nije suština ove studije.“

    Izvor: MedicalXpress, Pediatrics