Tipovi lekara – blog doktorke sa sela

    Tipovi lekara – blog doktorke sa sela

    Devet – znam, glup broj. Ali, šta da radim. Pokušala sam da navučem deset vrsta, radi estetike, ali ne vredi. Njih je jednostavno devet, i to je to. Nakon opsežne empirijske studije, dobili smo konačan broj i nije bilo prostora za diskusiju. Svako dalje istraživanje samo je potvrđivalo prvobitni rezultat.

    Bilo koji lekar kog poznajem može da se svrsta u jednu od ovih grupa, mada postoje i granični slučajevi. Takođe, nije retkost da neko karijeru započne kao jedan a nastavi kao sasvim drugi tip, što se uglavnom dešava ako je lekar povodljiv i nalazi se pod jakim uticajem medicinske sestre sa kojom najčešće radi. Ali – o tom, potom. Interakcije su viši nivo. Za početak, da se pozabavimo osnovnom klasifikacijom:

    1. “Rokaj, kokaj” tip

    Njemu je najvažnije da pacijent izađe sa nečim konkretnim. Nečim što nije mogao dobiti nigde, osim kod lekara. Muka ti je? Klometol venski. Malo te boli želudac uz to? I ranisan i klometol, plus bensedin gratis. Ako je pritisak normalan, može i infuzija. Malo boli i na mestu žučne kese? Daj još i buskopan, neki diklofen…

    Čim uđete, jasno vam je da je to domaćinska ordinacija. Puna k’o oko, sve nadohvat ruke, sve iznosi pred vas. Ma, daće vam i od ‘tice mleko, ako ima. Venski, naravno.

    Doktor je srdačan, ali dostojanstven. Govori stalno: “Aha.. Aha… Mhm… Dobro.” Nalog za injekciju. Onda opet: “Aha… Mhm… Dobro.” Još jedan nalog za injekciju.

    A ako mesta parenteralnoj terapiji zaista nema (što se retko dešava) onda pacijent dobije takvu terapiju kakve se nikako nije mogao setiti sam: antibiotik za koji prvi put čuje, kapi za oči da stavlja u nos, one za nos u uši, a one za uši da maže na usput primećenu kožnu promenu, pošto je ispere sa nešto posto nečim, a zatim zaštiti gazom natopljenom rastvorom nečega u nečemu i sve to da radi ono prvo na drugi dan, drugo svaki dan a treće po potrebi. I obavezno da se sa izveštajem javi svom, ili bilo kom lekaru. Jer čemu sve to, ako nećemo da se hvalimo dalje.

    1. “Lečim rečima” tip

    Njemu je najvažnije da pacijent izađe psihički osnažen, spremniji za život i borbu u surovom svetu. On duboko u sebi ne veruje u farmakoterapiju i misli da svi lekovi rade prvenstveno po principu placeba.

    Govori polako i mirno, ne pravi nagle pokrete. Često sugestivno pita: “Bolje vam je, je l’ da? Pa, naravno…” Vrlo karakteristična rečenica, vrlo. On će pacijentu sa edemom pluća dati lasiks i koji sekund kasnije pitati: “Bolje vam je, je l’ da?”

    Kada pacijent odreaguje na tu teškog srca datu terapiju, u najdubljoj dubini svoje duše on će verovati da je pacijent zapravo odreagovao na lepu i toplu reč. Lekove uglavnom izbegava kao nepotrebne i potencijalno štetne, koristi ih samo kada vidi da je pacijentu potrebno da zna da je dobio lek. Tada se odlučuje za manje potentnu terapiju, koju subdozira.

    U principu – nisu loši osim ako zaista, zapravo imate problem. U tom slučaju bolje potražite drugog lekara.

    1. “Nevoljni” tip

    Njemu je najvažnije da pacijent izađe – što pre. Uglavnom ne govori “Dobar dan” i uopšte kod njega nema mnogo suvišnih detalja. Brzo je shvatio da pacijent dolazi po jednu od sledeće tri stvari – uput, recept ili injekciju. Često vas još sa vrata pita: “Šta vam treba?” jer to skraćuje proces. Kao odgovor očekuje jasno – uput, recept ili injekcija.

    Ako vam treba neka kombinacija svega pobrojanog, objasniće vam da su to različite stvari, a da on može da fakturiše samo jedan pregled po pacijentu dnevno. Dođite neki drugi put. Ili još bolje, nemojte doći više nikad.

    Kreativni odgovori su njegov zaštitni znak:

    – Doktore, vrti mi se u glavi kad ustanem.

    – Pa – vi nemojte ustajati. Sledeći!

    – Boli me koleno već dvadeset godina.

    – I mene isto. Sledeći!

    – Doktore, ja ću umreti!

    – Svi ćemo, Maro, svi ćemo… Sledeći!

    Nikad se ne bori za to da ima što više pacijenata, a jedini način da steknete njegovu naklonost jeste da odnesete svoj karton kod drugog lekara. Posao obavlja uglavnom korektno, ali ništa preko toga.

    1. “Nervna baza” tip

    On nema baš to – šta mu je najvažnije, ali pacijent nekako uvek izađe sa bensedinom. Boli te grlo, a nije crveno? Odlepio si bez razloga – evo ti bensedin. Krive ti se usta, a nisi se šlogirao? Odlepio si bez razloga – evo ti bensedin. Steže te u grudima? Ups, evo ga infarkt… Ti definitivno nisi odlepio bez razloga. Evo ti bensedin.

    Prepoznaćete ga po prezrivo podignutim obrvama, skupljenim ustima i osećaju da ga užasno nervirate. Slušaće vas i govoriti: “Dobro. Dobro.” A iza svakog “dobro” kao rep se vuče neizgovoreno “više!”. Pa čak i kad ćuti, vi imate utisak da pokušava da vas prekine nestrpljivim: “Dobro, više!”

    Mnogi veruju da svoju nervnu bazu projektuje na pacijente i daje im bensedin koji bi rado uzeo sam, ali niko nema dokaze za to. Ne preporučuju se provokacije tim povodom.

    Koji su ostalih pet tipova lekara, možete pročitati OVDE.

    Autor: dr Milica Nikolić