Uticaj gojaznosti i bariatrijske hirurgije na cirkulatorne i tkivne biomarkere rizika od karcinoma endometrijuma

    Uticaj gojaznosti i bariatrijske hirurgije na cirkulatorne i tkivne biomarkere rizika od karcinoma endometrijuma

    Rak materice, preciznije endometrijuma (EC) je četvrta najčešći kancer kod žena u Velikoj Britaniji i njegova incidenca raste. Gojaznost je najjači faktor rizika za tip 1 EC i njegovu prekursorsku leziju, atipičnu hiperplaziju (AH). Svako povećanje za 5 kg/m2 indeksa telesne mase (BMI) predstavlja 1,6 puta veći rizik od EC. Shodno tome, žene sa gojaznošću klase III-IV (BMI ≥ 40 kg / m2 i ≥50 kg / m2) imaju gotovo deset puta veći rizik od EC tokom života u poređenju sa ženama normalne težine, i procenjuje se da  40% svih EC ima direktne veze sa gojaznošću.

    Da bi dali informacije o ciljanom skriningu i preventivnim strategijama,  istraživački tim je procenio uticaj gojaznosti i  gubitka težine izazvane bariatrijskom hirurgijom (hirurško smanjivanje zapremine želuca pomoću tri metode: prilagodljive želudačne omče, želudačne ”sleeve” resekcije i gastričnog bajpasa) na morfologiju endometrijuma i molekularne puteve impliciranim u kancerogenezi endometrijuma.

    Krv i tkivo endometrijuma dobijeni su od žena sa gojaznošću klase III-IV (indeks telesne mase ≥40 i ≥50 kg / m2) neposredno pre gastričnog bajpasa ili želudačne”sleeve” resekcije nakon dva i 12 meseci. Endometrijum je bio podvrgnut patološkom pregledu i imunohistohemija je korišćena za kvantifikaciju proliferacije (Ki-67), onkogene signalizacije (PTEN, pAKT, pERK) i statusa ekspresije hormonskih receptora (ER, PR).

    Cirkularni biomarkeri insulinske rezistencije, reproduktivne funkcije i upale su takođe mereni u svakoj vremenskoj tački. Sedamdeset i dve žene su bile podvrgnute bariatrijskoj hirurgiji. U dvanaestom mesecu srednja promena ukupne i viška telesne težine bila je       -32,7 i -62,8%. Endometrijalne biopsije pokazale su neoplastične promene kod 10 žena (14%): četiri su imale EC, šest je imalo atipičnu hiperplaziju (AH). Nakon bariatrijske operacije, većina slučajeva AH je rešena (5/6) bez intervencije (3/6) ili sa intrauterinim progestinom (2/6). Biomarkeri proliferacije endometrijuma (Ki-67), onkogene signalizacije (pAKT) i statusa hormonskih receptora (ER, PR) značajno su smanjeni, uz obnovu ekspresije glandularnog PTEN-a, u toku 2 i 12 meseci.

    Bilo je smanjenja cirkulatornih biomarkera insulinske rezistencije (HbA1c, HOMA-IR) i upale (hsCRP, IL-6) i povećanja reproduktivnih biomarkera (LH, FSH, SHBG). Istraživači su pronašli neočekivano visoku prevalenciju okultnih neoplastičnih promena u endometrijumu žena koje prolaze kroz bariatrijsku hirurgiju. Njihova spontana reverzibilnost i prateća down-regulacija PI3K-AKT-mTOR signalizacije sa gubitkom težine mogu imati implikacije za skrining, prevenciju i lečenje ove bolesti.

    Studija naglašava potencijal nehirurških metode lečenja za žene sa AH/EC, u odnosu na gubitak telesne težine izazvane bariatrijskom hirurgijom i hormonskom terapijom, s obzirom da histerektomija nije bez rizika i čini premenopauzalne žene neplodnim.

    U zaključku, naša studija je pokazala da okultne endometrijalne abnormalnosti su česte kod žena sa gojaznošću klase III-IV koje su se podvrgle bariatrijskoj hirurgiji. Osim toga, akutni i značajan gubitak težine koji se javlja nakon bariatrijske hirurgije izaziva značajne promene na endometriju. Nije samo gubitak težine povezan sa razvojem AH, već i molekularne promene koje nastaju čak i u morfološkom normalnom endometrijumu pretpostavljaju prelazak sa visokog na nizak rizik kod endometrijuma.

    Izvor: International Journal of Cancer