Teška anemija usled deficita gvožđa kod odojčadi i male dece koja zahtevaju hospitalizaciju

    Teška anemija usled deficita gvožđa kod odojčadi i male dece koja zahtevaju hospitalizaciju

    Dugi niz godina, anemija usled deficita gvožđa (AUDG)  kod odojčadi i male dece privlačila je dosta pažnje pedijatrijske zajednice zbog relativno visoke prevalence i poznatih štetnih efekata na neurološki razvoj, kognitivne funkcije, toleranciju opterećenja, imunološke funkcije i uspeh u školi. Pored toga, nedavno je došlo do spoznaje da postoji povezanost između AUDG i moždanog udara kod male dece. Široke nacionalne inicijative i uporni napori u oblasti obrazovanja doprineli su značajnom padu u rasprostranjenosti AUDG u poslednjih nekoliko decenija. Na primer, Sherry i saradnici sagledali su promene u prevalenci AUDG u 5 država između ranih 1980-ih i sredine 1990-ih, pokazujući pad u AUDG od 48 % do 75%. Međutim, uprkos ovom napretku  AUDG se i dalje javlja kod dece i najrasprostranjenija je u populaciji visokog rizika, kao što su prevremeno rođene i bebe male porođajne težine, one jugoistočno azijskog porekla, kao i one iz urbanih sredina. Procenjuje se da  7% jednogodišnje i dvogodišnje dece u SAD-u ima deficit gvožđa. U 2005. godini, Eden je izvestio da je kod dece uzrasta od 1 do 2 godine u SAD-u i Velikoj Britaniji, 30 % imalo nedostatak gvožđa i 10 % je imalo AUDG. Ovo prevalenca je još veća kod dece koja su gojazna (20%)  i amerikanaca meksičkog porekla (17%).

    Pored poznatih dugoročnih posledica AUDG, neka deca dožive akutne kliničke manifestacije opasne po život uključujući i tahikardiju, tahipneju, hipotenziju, respiratorni distres i kongestivnu srčanu insuficijenciju. Deca sa ovim nalazima često se vode u hitnu službu, a ne u kliniku njihovog pedijatra primarne zaštite. Prisustvo jednog ili više od ovih nalaza će podstaći, na odgovarajući način, prijem u stacionarne pedijatrijske ustanove.

    S obzirom na obimnu literatura o AUDG kod beba i dece u poslednje 2 do 3 decenije, bili smo iznenađeni da se susretnemo sa podgrupom dece sa AUDG dovoljno ozbiljnom da iziskuje prijem u bolnicu. Još impresivnije, većina ove dece ne uklapa se u profil visokog rizika koji bi predvideo tešku AUDG. To je dovelo do našeg interesovanja za bolje razumevanje ovih prijema. Cilj ovog istraživanja je bio da se procene karakteristike pacijenata, unos mleka i povezani laboratorijski nalazi kod dece starosti od 6 meseci do 5 godina sa AUDG  koji su primljeni dečiju u bolnicu u Midvestu.

    Pacijenti i metod

    Pre sprovođenja studije, Zdravstveno osiguranje prenosivosti i odgovornosti zakonom (HIPAA) i informisani pristanak su odobreni, a protokol odobrenja je primljen od lokalne institucione komisije. Retrospektivni grafički prikaz je realizovan kako bi se identifikovala deca starosti od 6 meseci do 5 godina koji su primljeni u našu ustanovu zbog teške AUDG u periodu od januara 2000. do decembra 2006. godine. Definisali smo tešku AUDG kao mikrocitnu anemiju sa koncentracijom hemoglobina manjom od 7 mg/dL,  praćenom niskim nivoom feritina i/ili niskim nivoom gvožđa, kada je dostupan. Deca su uključena ako nisu imala stanje koje objašnjava njihovu tešku AUDG. Deca sa drugim objašnjenjem za tešku anemiju (npr. neoplazma, trauma ili krvarenja) bila su isključena.

    Za decu koja su ispunila uslove, ispitali smo njihove bolničke evidencije i prikupljene demografske podatke, medicinsku istoriju, podatke o ishrani, prisutne simptome, fizikalne preglede, laboratorijske nalaze i klinički menadžment. Deskriptivna statistika je korišćena da se opišu karakteristike pacijenata, unos mleka i laboratorijski nalazi pri prijemu.

    Rezultati

    Ukupno 18 dece ispunilo je kriterijume podobnosti za našu studiju  i sva su bila iz prigradskih naselja izvan Čikaga. Velika većina (72,2%) su starosti od 13 do 24 meseca i dolaze iz domaćinstava u kojima se govori engleski (76,4%). Većina (61,1%) dece je bila ženskog pola, a iako je uzorak donekle jednako raspoređen po pitanju rasne etničke grupe, iznenađujuće visok procenat (61,1%) ima privatno osiguranje. Podaci o zaposlenosti bili su dostupni za roditelje 15 pacijenata, otkrivajući da je 73,3% imalo najmanje jednog zaposlenog roditelja/staratelja.

    Ishrana

    Specifičan unos mleka je poznat za 13 dece (72,2 %). Svi osim jednog deteta (92,3% n = 12) pili su više od 0.7 litara kravljeg mleka dnevno. Dokumentacija o unosu hrane, osim mleka, je bila veoma promenljiva.

    Laboratorijski nalazi

    Srednja vrednost hemoglobina pri prijemu je bila 3.8 g/dl (raspon = 1.7-6.3 g/dl). Srednja vrednost za nivo srednjeg volumena eritrocita je bila 52.8 fl (raspon= 41.4-72.1 fl). Nivo gvožđa je bio dostupan kod 7 pacijenata (38,9%), sa srednjim nivoom od 4.0 µg/dl (raspon= 1-80 µg/dl). Nivoi feritina su bili dostupni kod 15 pacijenata i bili su ispod normale (<6 ng / ml) kod 73,3%.

    Klinički menadžment

    Desetoro dece (55.6 %) je bilo prilično bolesno, te im je bila potrebna transfuzija crvenih krvnih zrnaca. Indikacije za transfuziju uključuju prisustvo groznice ili znake srčanih problema (npr. tahikardija). Sva deca su počela sa upotrebom oralnog gvožđa i stabilizovala su se brzo, čime je omogućen  nastavak lečenje i praćenje anemije kod kuće.

    Zaključak

    Otkrili smo da su deca sa teškom AUNG i dalje ispoljavala neke pravilnosti. Imajući to u vidu, važno je nastaviti i proširiti inicijative javnog zdravstva u cilju podizanja svesti i na kraju sprečiti AUNG kod dece. Pedijatri i ostali lekari ne bi trebalo da se oslanjaju na tradicionalne stereotipe, ali trebaju biti oprezni od mogućnosti nedostatka gvožđa i kasnije anemije kod sve dece.

    Izvor: Global Pediatric Health