Studija dovodi do preporuke za ubrizgavanje insulina

    Studija dovodi do preporuke za ubrizgavanje insulina

    Prema novoj, velikoj studiji, mnogi ljudi, koji sebi ubrizgavaju insulin, ovu važnu radnju izvode  nepravilno. Na osnovu rezultata, stručnjaci su kreirali preporuke za ljude koji koriste insulin koje se tiču mnogo toga, od toga koji tip igle treba koristiti do toga gde treba ubrizgati.

    „Za insulinske injekcije se pretpostavljalo da su jednostavne i zahtevaju malo obuke, ali to nije slučaj,“ napisao je u e-mailu Reuters Health-u glavni autor dr Kenneth Strauss.

    Insulinski korisnici „možda ga ubrizgavaju već godinama i još uvek imaju malu ili nikakvu obuku koja se tiče pravilne tehnike“, rekao je Strauss, medicinski direktor medicinske tehnološke kompanije BD u Evropi.

    U sve 42 zemlje ove studije, mnogi pacijenti su nepravilno ubrizgavali insulin, „što je dovelo do lošije kontrole glukoze, lošijih ishoda i viših troškova“, rekao je on.

    Istraživači su anketirali 13.289 ljudi u 423 medicinska centra u 2014. i 2015. Deset odsto ispitanika reklo je da nikada nije dobilo formalne instrukcije za ubrizgavanje, a više od 60 odsto reklo je da njihovi lekari nisu preispitali instrukcije sa njima nedavno.

    Skoro 200 stručnjaka koristilo je odgovore ankete pri razvoju formalnih preporuka.

    Na primer, oni preporučuju da pacijenti koriste najkraće moguće igle, koje „su bezbedne, efikasne i manje bolne.“ A 4-milimetaraska (mm) igla je dostupan na insulinskim „penkalima“. Najkraća igla šprica je 6 mm.

    „Korišćenjem najkraće igle, pacijenti mogu da izbegnu intramuskularne injekcije koje mogu da dovedu do niskog nivoa šećera u krvi“, rekao je Strauss.

    Samo polovina ispitanika koristila je 4-mm ili 6 mm igle.

    Autori takođe preporučuju načine da se spreči lipohipertrofija. To se razvija kada se isto mesto uboda koristi iznova i iznova, tako da pacijenti treba da ga rotiraju. Ako se grudvice razviju, ubrizgavanje na to mesto negativno će uticati na način na koji se insulin apsorbuje. „Jedna od tri osobe koje ubrizgavaju insulin ima grudvice“, rekao je Strauss.

    Lipohipertrofija je vezana za veliki broj ishoda, uključujući i viši nivo šećera u krvi, poznat kao glikolizirani hemoglobin, tokom poslednja tri meseca. Visoki glikolizirani hemoglobin je znak loše kontrole šećera u krvi i takođe je viđen kod ljudi koji nepravilno rotiraju svoje mesto ubrizgavanja i onih koji ponovo koristi iste igle.

    „Pažljivim rotiranjem lokacije će se izbeći lipohipertrofija i njihov insulin će bolje raditi“, rekao je Strauss. „Ako svako pravilno  rotira, lipohipertrofija će verovatno nestati, potrošnja insulina će pasti i sačuvaćemo milione.“

    Što se tiče ponovljene upotrebe igle, rekao je da „penkalo“ igle i špriceve treba koristiti samo jednom.

    Stručnjaci naglašavaju da potreba za insulinom može predstavljati  psihološke izazove, koji se moraju rešavati kako bi ljudi mogli efikasno da upravljaju svojom bolešću.

    Upozoravaju i da korisnici insulina treba da budu obučeni da na pravi način odlažu igle i druge oštre predmete, zato što neprikladno rukovanje može da predstavlja rizik od infekcije.

    „Onima koji se pridržavaju ovih stvari, ovo nije ništa iznenađujuće ili dramatično, ali su oni u manjini“, rekao je dr Robert Gabbay, viši potpredsednik centra Joslin Diabetes u Bostonu.

    Mnogi lekari mogu da pošalju svoje pacijente na obuku. Gabbai, koji nije bio uključen u ovu studiju, kaže da bi ljudi koji osećaju potrebu da se edukuju o tome kako se ubrizgava insulin imali koristi od sesije sa edukatorima.

    Izvor: Reuters